Menu Close

KOMŠIĆ POSLAO JASNU PORUKU: “Nema dijaloga s negatorima genocida, kao i da samo treba jačati državu”..

Borba za pravdu traje, baš kao i borba za istinu. Bitke se dobijaju jedna po jedna, tako i je Zakon o negiranju genocida umanjio broj pojedinačnih slučajeva glorifikacije i još će ga umanjivati, što dokazuje koliko je on bio nužan. Pokazuje i ko je sve i zašto blokirao njegovo donošenje poručio je u razgovoru za Preporod.info Željko Komšić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Demokratske fronte.

Komšić upozorava “da nema dijaloga s negatorima genocida, kao i da samo treba jačati državu”. Kroz ovih dvadeset i sedam godina primjetna su dva procesa. Na jednoj strani baštinici političkih, vojnih i policijskih snaga koje su počinile genocid sve agresivnije, bestidnije i odvratnije slave genocid. Ovo je jedini genocid u povijesti koji se tako otvoreno, sistemski, putem skupština, vlada, javnih televizija, općina – slavi.

Institucije jednog entiteta, onog koji nosi naziv po političkoj tvorevini koja je sprovela genocid, naprosto su taj najteži zločin postavile kao najveću vrijednost, glavni politički simbol, pa tako i ne vidimo razliku između vlasti i tzv. opozicije u entitetu RS. Glasovi otpora su pojedinačni, nažalost. Ponekad je to negiranje, slavljenje i umanjivanje tako bezobrazno da se kao jedino ljudski politički ispravno rješenje nameće prekinuti razgovor, napustiti prostoriju u kojoj, mimo toliko presuda, svjedoka, snimaka, grobnica i knjiga, neko opet cinično traži još dokaza – ističe Komšić.

– Mi i sa takvima, nažalost, moramo raditi i surađivati, na to nas tjera stvarnost: nepravedno ustrojstvo države, granice, a nekad i geopolitička kretanja – kaže Komšić. Dodaje da snage lojalne državi čine mnogo da se genocid pamti. S druge strane, političke, društvene, nevladine, naučne i ostale snage lojalne državi i vladavini prava učinile su mnogo da se genocid pamti i izučava, ne samo u zemlji nego i širom svijeta.

Genocid u Srebrenici neosporna je tačka u New Yorku, Berlinu, Briselu. On se negira i slavi samo tamo gdje su bile i ostale snage koje su ga provele ili podržavale: u Banjoj Luci, u Beogradu i, naravno, u Moskvi, kojoj, kao što vidimo kroz agresiju na Ukrajinu, zločin kao ratno i političko sredstvo nije nešto strano. Državi lojalne politike su, naravno, mogle i mogu više učiniti za grad Srebrenicu, ali i za cijelo srednje Podrinje, jer su u genocidu ubijani i ljudi iz Bratunca, Vlasenice, Milića navodi Komšić.

Govoreći o zločinu, koji je najstrašniji kojeg historija pamti na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata, navodi da o tome najbolje govori to da “nisu s lica zemlje izbrisane samo porodice, nego cijele zajednice, sela”. Zato je stava da nakon genocida ništa ne može biti isto. Ali raduje me jedan trend, trend jačanja institucionalnog pamćenja, razvoj Memorijalnog centra, podrška koju ta institucija dobija od svih državi lojalnih kantona, općina i drugih organa.

Došle su i nove generacije, koje taj genocid nisu doživjele kao moja, ali kojima se ne mora nešto puno objašnjavati. Ponekad im čak i zavidim koliko precizno i odlučno govore o tome u kakvoj državi žele živjeti i šta nikada više neće dopustiti. Mislim da te mlade ljude moramo više slušati i otvarati im prostor u političkom i društvenom radu – kaže Komšić.

On tvrdi i da zajednice koje slave tuđu smrt i genocid ne mogu opstati. Uputio je poruku onima koji slave genocid kazvši da su “na putu, ne samo svoje propasti, nego i propasti novih generacija”. Volio bih da te političke elite, kakve-takve, u Srbiji i jednom dijelu Bosne i Hercegovine, pogledaju jednu Njemačku i jedan Japan, pa da vide gdje su te zemlje danas, zahvaljujući, između ostalog, i tome što su se hrabro suočile sa svojim teškim zločinima. Zajednice koje slave tuđu smrt ne mogu opstati – kazao je Komšić.

Poručio je preživjelima, porodicama i bližnjima ubijenih da je obaveza svih probosanskih političara da ih slušaju, podržavaju i čine sve što mogu da njihovo iskustvo ne zaborave ni njihovi sugrađani niti cijeli svijet. Poručuje da je ključno osigurati vladavinu prava. Nije naš zadatak da bilo koga civiliziramo, nego da osigurano vladavinu zakona.

To dokazuje da prije svega i samo rad, akedemski, naučni, diplomatski i aktivistički može donijeti rezultate. O samim glorifikatorima ne treba mnogo razmišljati, oni sami sebe ne vide među civiliziranim svijetom, i nije naš zadatak da bilo koga civiliziramo, ali moramo osigurati vladavinu zakona i to je ono na čemu ćemo još morati raditi desetljećima. Na svaku provokaciju treba reagirati što predanijim radom za jedno pravednije društvo i građansku državu – naveo je Komšić.

(Slobodna.B)

Vezani članci