Menu Close

CRNI KORIJEN – U narodnoj medicini koristi se kod bubrežnih bolesti i bolesti prostate, a čaj je djelotvoran kod bronhitisa.

Latinski naziv: Scorzonera Hispanica

Drugi nazivi: crni korijen,turovac,kozja brada, španjolski zmijak, crni turovac, španjolski turovac, crna biljka kamenica

Scorzonera hispanica – crni korijen pripada obitelji glavočika, Asteraceae, rodu Tragopogon i rijeđe je uzgajana vrsta povrća. Kultivirani oblik crnog korijena je najvjerojatnije do nas stigao iz Španjolske.

Crni korijen je dvogodišnja vrsta povrća, koristi se kao varivo, mariniran, a može se i zamrzavati. Po ukusu je sličan šparogama, a po hranjivim vrednostima sličan je krumpiru, specifičnog mirisa i arome.

Uzgaja se kao jednogodišnje, dvogodišnje ili višegodišnje povrće. U prvoj godini biljka razvija lisnu rozetu, a u drugoj cvjetno stablo koje je razgranato i visine od 50-120 cm. Cvijetovi su žute boje, na vrhovima grana, a plod je ahenija. Sjeme brzo gubi klijavost.

U početku vegetacije, nakon nicanja biljka sporo raste, a tehnološku zrelost korijen dostiže nakon 7-8 mjeseci. Kako dobro podnosi niske temperature može prezimiti u vrtu. Po zahtjevima sličan je mrkvi. Ne podnosi uzgoj u monokulturi. Sije se u 3. mjesecu, na međuredni razmak od oko 30 cm.

Može se sijati i polovinom 7. mjeseca, kada se ostavlja da prezimi u vrtu, a vadi se u proljeće. Jedna od vrednijih sorti je “Jednogodišnji div”, “Hoffmanova crna batina” – sorta vrlo dugog i glatkog korijena.

Za upotrebu dospijeva nakon 3-4 meseca nakon sjetve. Zadebljali korijen sa tupim vrhom dužine je 20-30 cm i promjera 3-4 cm, sa crnom korom i bijelim središnjim dijelom. Crni korijen sadrži vitamine B1, B2 i C, značajne količine limunske i jabučne kiseline te inulin. Male je kalorične vrijednosti. Priprema se kuhanjem, kao šparoga. Čuvanje je moguće u vlažnom pijesku.

Na zraku bijela unutrašnjost korijena brzo poprima smeđu boju. U narodnoj medicini koristi se kod bubrežnih bolesti i bolesti prostate, a čaj od crnog korijena djelotvoran je kod bronhitisa.

Bijeli korijen

Od manje poznatog i gajenog povrća iz obitelji Asteraceae nalazi se i bijeli korijen (Tragopogon porrifolius) koji je sličan po kemijskom sastavu crnom korijenu. Bijeli korijen je dvogodišnja biljka jestivog korijena porijeklom iz mediteranskog dijela Europe.

Može se uzgajati kao jednogodišnja ili dvogodišnja biljka, naziva se i “zimskim šparogama”. On raste uspravan samo ako je tlo propusno i rahlo. Naraste u visinu do 1,2 metra i voli sunčanu poziciju za rast. Cvijetovi su joj prekrasne ljubičaste boje, a cvatu samo prijepodne.

Sije se na proljeće ili tokom ljeta, a prve godine razvija samo prizemnu rozetu duguljastih uskih zelenkasto-sivih listova. Cvate iduće godine na proljeće – u svibnju potjera cvjetne stapke do 1,2 metara u visinu, sa mnoštvom cvjetnih pupoljaka.

Cvijetovi se otvaraju prijepodne, a tamno su ljubičaste boje. Sadrži inulin, a ne inzulin, tako da se može preporučiti oboljelima od šećerne bolesti. Zahtjeva puno vlage. U potpunosti je otporan na zimu, a može se čuvati zimi i u prodrumu, samo ga treba oprezno iskopavati jer je dugo korijenje lomljivo.

Ljekovita svojstva: U narodnoj medicini smatra se da ima pozitivan učinak na jetru i žučni mjehur te prirodno diuretsko djelovanje koje zahvaljuje visokoj koncentraciji kalija i maloj količini natrija.

Vezani članci