1-Povijest artičoke. 2-Uzgoj i berba artičoke. 3-Priprema čaja od artičoke. 4-Upotreba artičoke. 5-Moguće nuspojave konzumacije čaja od artičoke. 6-Sušenje i čuvanje artičoke
Artičoka je zeljasta trajnica latinskog naziva Cynara scolymus, čija je pradomovina Egipat i gdje se koristila još prije nekoliko tisuća godina. Cvjetne glavice artičoke najčešće se koriste u prehrani zbog svojih ljekovitih svojstava. Iako je mnogi svrstavaju pod povrće, artičoka je zapravo pupoljak cvijeta koji pripada porodici glavočika.
Kao povrtna biljka uzgaja se gotovo u svim zemljama Sredozemlja pa tako i u Hrvatskom primorju, ali samo u najtoplijim predjelima, u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Osim što se koristi za prehranu, od artičoke je moguće pripremiti čaj, sok, tinkturu i obloge koji se koriste kao pomoć pri liječenju kod mnogih tegoba.
Poznato je da artičoka odlično čisti jetru od toksina i pridonosi njezinoj regeneraciji zbog sadržaja biljnih tvari i snažnih antioksidansa. Sprječava oštećenja jetre uzrokovane toksinima i čisti krv, slezenu, bubrege i žuč.
Povijest artičoke
Artičoka je od pamtivijeka bila iznimno cijenjena kao namirnica, a pronađena je još na slikama starih Egipćana koji su ih držali u grobnicama svojih faraona. Jedna je od najstarijih namirnica, a smatra se kako je u upotrebi najmanje 2500. godina. Prvi zapis koji je svjedočio postojanju artičoke potječe iz 371. godine prije Krista kada ju je detaljno opisao Aristotelov učenik s Lezbosa. Smatra se kako je artičoka s Lezbosa prenesena u Rim, a iz Rima se proširila do zapadne Europe.
Tijekom više stoljeća smatrana skupocjenom delicijom za privilegirane i imućne, a početkom 20-og stoljeća otkrivena su njezina jaka afrodizijačka svojstva. Brojna znanstvena istraživanja provedena 30-ih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj potvrdila su ljekovitost i djelotvornost artičoke.
Danas se uzgaja većinom u mediteranskim regijama, u Kaliforniji, na obalama Atlantskog oceana i u Italiji kao dodatna kultura u maslinicima.
Poznata obožavateljica artičoke, Catarina de Medici, upoznala je Francuze s ovom ukusnom i ljekovitom biljkom. Oni su je počeli naveliko uzgajati i dodijelili joj epitet vrhunske delicije.
Uzgoj i berba artičoke
Iako je artičoka višegodišnja biljka, uzgaja se kao jednogodišnja jer njezin uzgoj uvelike ovisi o vremenskim uvjetima. Ima razgranat i dubok korijen, lancetasto lišće s dlačicama i bodljama te svijetlo ljubičaste cvjetove koji su skupljeni u cvat. Za konzumaciju se bere cvjetna loža koja se čisti od ljuskastih listova.
Može se saditi na početku proljeća, početkom travnja i u jesen nakon obilnijih kiša. Optimalna temperatura za uzgoj artičoke je od 15 do 25°C jer je na 10°C klijanje usporeno, dok na 30°C sjeme neće proklijati. Artičoka za vegetativni rast treba optimalnu temperaturu od 12 do 14°C noću, a danju 18 do 22°C.
Ne podnosi dobro stajaću vodu jer od nje mogu stradati podanak i korijen, a za kvalitetnu proizvodnju za preradu i tržište potrebno je navodnjavanje. Za vrijeme pune vegetacije navodnjava se svakih 10 do 20 dana. Najpogodnija tla za uzgoj artičoke su dobro drenirana srednje teška i duboka tla koja imaju neutralnu pH reakciju u rasponu od 6,4 do 7. S obzirom na to da su prikladni tereni za uzgoj artičoke ograničeni, uobičajeno je da se, ako to vremenski uvjeti dopuštaju, poslije njezinog uzgoja uzgajaju druge kulture poput kupusnjača, krumpira i rajčica.
Za višegodišnji uzgoj i nasad potrebno je napraviti duboku obradu tla i primjenjivati organsko gnojivo pripremljeno od komposta i stajskog gnoja. Prije nego što se posade nasadi potrebno je obavljati prihranu u 4 navrata. Prvu prilikom prekida mirovanja, drugu malo prije formiranja cvjetne stabljike, treću kada se pojave prve glavice i zadnju prije nego što se obavi glavna proljetna berba. Mjesec dana nakon sadnje, potrebno je plitko okopati nasade. U proljeće ili jesen uklonite suvišni izboji kako bi ostao samo jedan najjači.
Artičoka se razmnožava reznicama podanka s pupovima i zelenim reznicama, vegetativno. Kod razmnožavanja zelenim reznicama, moguće ih je prethodno ukorjenjivati u rasadniku na gredicama. Kada se uzgaja iz sjemena dobivaju se novi kultivari, a potrebna su samo mineralna gnojiva. Sjetvu je moguće obaviti samo ako se površina navodnjava, a sije se na kraju ljeta ili na početku jeseni uz razmak redova od 1 do 1,2 m.
Bere se dok su cvjetovi još zatvoreni i to ručno ili škarama. Stapka ne bi smjela biti duža od 10 cm, a glavice koje se beru za preradu moraju biti bez stapke. Tijekom time je razvoj glavica usporen, ali u proljeće se bere sve do svibnja. Kasni kultivari artičoke beru se od 5 do 6 puta u periodu od ožujka do svibnja.
Priprema čaja od artičoke
Za pripremu čaja bolje je koristiti svježe listove biljke jer je u suhim listovima teško sačuvati sve njezine hranjive tvari. Za pripremu čaja od artičoke može se koristiti svježe ili suho lišće artičoke te suhi korijen. Pregršt nasjeckanih listova i suhog korijena artičoke kuha se 10 do 20 minuta u jednoj litri vode. Ovako pripremljen čaj pije se 3 puta dnevno po jedna šalica. Čaj je potrebno dobro zasladiti jer je artičoka prilično gorka.
Ako pripremate manju količinu čaja, tada je s 2 dcl vode dovoljno potopiti prstohvat lišća artičoke i ostaviti 15 minuta da odstoji. Potom se čaj procijedi i popije. Smatra se kako čaj od mlađih listova liječi jetru, stimulira mokrenje, liječi žučni mjehur, pomaže probavu masti i kod ciroze jetre te odstranjuje ureu iz krvi.
Upotreba artičoke
Artičoka sadrži: vitamin A, B, C i K, biljna ulja, bjelančevine, minerale: bakar, kalcij, željezo, magnezij, kalij i fosfor, folnu kiselinu.. antioksidanse: feruličnu i kofeinsku kiselinu, silimarin, cinarin, a u manjim količinama i beta karoten, zeaksantin i lutein.
Zanimljivo je da je od svih dijelova artičoke najmanje ljekovit plod koji se koristi u kulinarstvu i priprema na različite načine kao vrhunska delicija.
Iako je ostatak biljke izrazito gorak, veoma je koristan kao pomoć u liječenju brojnih tegoba: bubrega i jetre, pretilosti, dijabetesa, žutice, gihta, žučnih kamenaca, slabe probave, bolesti krvnih žila i srca, ekcema, alergije, astme
Ekstrakt lišća artičoke povoljno djeluje na zdravlje jetre tako što: štiti od toksina i oštećenja, smanjuje razinu masnoća, sprječava bolesti jetre, koje su uzrokovane pretjeranom konzumacijom alkohola. Štiti krvne žile i srce jer smanjuje loš, a podiže razinu dobrog HDL kolesterola. Ne smanjuje sintezu kolesterola već pojačava njegovu razgradnju, za razliku od lijekova statina koji služe za snižavanje masnoća u krvi. Srčana oboljenja sprječavaju seskviterpen-lakton i cinarin koje artičoka sadrži.
U nekim državama Europe artičoka se koristi kao dio terapije za žučne kamence. U današnje vrijeme koje je obilježeno nezdravim i neredovitim obrocima, stresom i manjkom fizičke aktivnosti, artičoka utječe na bolje zdravlje tako što poboljšava probavu i pomaže kod bolova, grčeva, nadutosti i težine u želucu. Djeluje laksativno i pomaže kod izbacivanja otrova, detoksicira organizam i pomaže kod probavljanja teških obroka.
Izvrsna je kao dijetalna hrana, bogata inulinom koji je jednim dijelom probavljiv i ne utječe na razinu glukoze u krvi pa je odlična hrana za dijabetičare. Iako pojačava osjetljivost na inzulin, vodi k boljoj kontroli glukoze. Osobe koje su sklone debljanju trebale bi uvrstiti artičoku u svoju prehranu jer je siromašna kalorijama, a bogata vlaknima.
Moguće nuspojave konzumacije čaja od artičoke
S obzirom na to da nema pouzdanih informacija o tome koliko je sigurno uzimati artičoku za vrijeme trudnoće ili dojenja, preporučljivo je izbjegavati uporabu kako ne bi došlo do nuspojava. Postoji mogućnost da artičoka pogorša opstrukciju žučnih kanala jer povećava protok žuči, a sve osobe koje žele artičoku konzumirati u ljekovite svrhe trebale bi se posavjetovati s liječnikom. Isto tako artičoka može izazvati alergijsku reakciju kod osoba koje su alergične na biljke iz porodice Asteraceae i Compositae u koje spadaju ambrozija, tratinčice, krizanteme i druge.
Sušenje i čuvanje artičoke
Nakon berbe artičoka se pakira u kutije po jedan red ili plitke letvarice. Najbolje ih je hladiti vodom koja sprječava dehidriranje. Ako će se skladištiti samo nekoliko dana dovoljna temperatura joj je od 2 do 4°C. Suha artičoka za čaj ima slabije djelovanje od svježih listova biljke. Ako ćete je sušiti, proces mora trajati kratko i to pri visokim temperaturama. Uvijek se preporučuju svježi listovi i korijen biljke jer je u tom slučaju koncentracija ljekovitih tvari i dalje na vrhuncu.
Izvor:vrtlarica.com Foto: Helger11 / Pixabay
